hladnjak.
1. Dio strojeva ili uređaja namijenjen odvođenju viška topline stvorene tijekom njihova rada. Najčešće se primjenjuje za hlađenje pogonskih motora vozila i plovila, električnih i elektroničkih uređaja, a u klimatizacijskoj i rashladnoj tehnici za hlađenje rashladnoga medija. Odvođenje topline s uređaja postiže se izravnom montažom hladnjaka na njegovo kućište, ili pak posredno, uz pomoć rashladne tekućine koja struji zatvorenim sustavom cijevi provedenih kroz uređaj i hladnjak. Osnovu hladnjaka čini sustav krilaca, rebara, lamela, cijevi i sl., kroz koji prirodno ili prisilno (uz pomoć ventilatora ili pumpe) struji medij (najčešće zrak ili voda) koji preuzima višak topline i odvodi je u okoliš. Svojom što većom površinom te dobrom toplinskom vodljivošću materijala od kojega je izveden (najčešće metal), taj sustav treba osigurati učinkovit prijelaz topline, a radi kompaktnosti često je saćaste strukture. (→ izmjenjivač topline)
2. U kućanstvu, toplinski izoliran ormar s ugrađenim rashladnim strojem, u kojem se održava temperatura niža od temperature okoline. Hladnjak s temperaturom od približno 2 do 8 °C primjenjuje se za kratkotrajno čuvanje lakopokvarljivih živežnih namirnica, pića, lijekova te za pripravu leda, dok niskotemperaturni hladnjak (zamrzivač), s temperaturom nižom od –18 °C, služi za zamrzavanje te za dugotrajno čuvanje hrane, kemikalija i dr. Rad hladnjaka temelji se na poznatim fizikalnim učincima (Joule-Thomsonov efekt i dr.) i termodinamičkim kružnim procesima, a postiže se kružnim strujanjem rashladnoga sredstva (propan, butan, amonijak) kroz kondenzator, prigušnicu, isparivač i kompresor (kompresijski hladnjak) ili apsorber (apsorpcijski hladnjak). (→ rashladni stroj)
